Categorized as: Vaše priče

Damjan

Jedna od najinspirativnijih priča u Sparti svakako je Damjanova. Damjan je, naime, ostao bez obje noge u svojoj 15.-oj godini.

Damjan samo što će zakoračiti – osjeti jak udarac u potiljak. Vlak iza njega krenuo je, a netko je ostavio otvorena vrata i ona su ga pokosila. Pada pod vlak i potpuno svjestan događaja oko sebe broji kako mu svih 14 vagona prelazi preko nogu. No, iz današnje perspektive, borba za život bila je lakša od one koja je uslijedila.  Damjan je s 15 godina ponovno trebao naučiti hodati. Dobio je proteze, ali dva tjedna nije mogao apsolutno ništa. Tijekom tih 25 dana u Traumi izgubio je 40 kilograma, nije imao snage i cijelo je vrijeme ležao, tako da su mišići bili preslabi.

– Sljedeća logična opcija bila je teretana, ali s obzirom na moje povrede, ipak trebam nekoga tko me nadzire, ali i tjera. Jer, budimo realni, ima dana kad nam se zaista ne da – kaže Damjan. Međutim, pronalazak trenera nije prošao glatko.

– Bio sam šokiran koliko me trenera odbilo. Naposljetku sam saznao da u Sparta Gymu postoji trener Nikola Prevarek. Smislio sam cijeli govor i, kada smo se našli, rekao sam mu neka me pusti da izreferiram deset rečenica te da onda on kaže što ima. Bio sam uvjeren da će me i on odbiti – tvrdi.

Kada je završio, pitao je Nikolu: – I, što kažeš? On ga je pogledao i hladnokrvno rekao: – Vidimo se sutra u 17 h.

– Zaista nisam shvaćao zašto su ga odbili. Ako ćemo realno, da je bio izazov početi ga trenirati, jest. Da sam bio doma s tim, nisam. Ali nije mi palo na pamet ni u jednom trenutku da ga odbijem – naglašava Prevarek koji s Damjanom četiri puta tjedno radi već godinu i pol.

– Iskreno, ne smatram da je to što nema noge hendikep u tome što on želi raditi. Prema njemu se ponašam kao prema svima i ne radim nikakvu razliku. Svi imaju neke izgovore pa ih trebam tjerati. Od ‘boli me glava’, ‘istegnuo sam ligament’, ‘ne da mi se’, ‘spava mi se’… Damjan nema noge, ali je discipliniraniji od većine mojih klijenata, navodi Prevarek i dodaje da s njim može raditi sve vježbe osim onih u čučnju koje fizički ne može odraditi. Hendikep je, primjećuje Damjan, najviše osjećao u igri s kćeri. No, otkad redovito trenira, potrčati za malenom više mu nije nikakav problem.

Cijelu Damjanovu priču možete pročitati ovdje.

Sparta gym – what is your excuse? from spartagym on Vimeo.

Filip

Ja sam Filip,

prije pet godina bio sam “onaj debeli”, a danas sam “onaj koji je skinuo 80 kg”. I ne, neću vam pričati o tome kako vježbati ili što (ne)jesti. Ja nisam ni trener niti nutricionist, ja sam ja – Filip.

Početak je godine i mnogi od vas odlučili su doći u formu. Namjerno nisam napisao do ljeta ili do ____ jer (sad slijedi jedna pametna) život nije sprint, život je maraton. Ulazak u teretanu velika je stvar, pogotovo za nekog tko nikada nije bio u njoj ili se vraća u nju nakon nekoliko godina. Sjećam se svog prvog ulazak u Spartu – teretanu s “bezbroj” cardio sprava poredanih kao vojnici te hrpom drugih sprava (za koje ni danas ne znam kako se zovu). Sve to bilo je zastrašujuće, ali ponavljao sam u sebi “ja to mogu, ja to želim”. Zalijepio sam se za 4. traku od kraja (jer je moj OKP zaključio da je najNEupečatljivija) i držim je se i danas. U šali znam reći da bi trebao staviti pločicu „Filipova traka“. Tri puta tjedno „ubijao“ sam se na njoj i gledao utegnuta mišićava tijela i mislio si „zašto to ne mogu biti ja“. Sada znam da sam imao krivu percepciju i trebalo mi je vremena da izbacim „zašto“ i „ne“. Kada sam počeo razmišljati „to mogu biti ja“ odlijepio sam se od trake i stekao prijatelje koji su mi pomogli, i dan danas mi pomažu, u vježbama snage. (vježbe na onim nepoznatim spravama praćene stenjanjem, uzdasima i deranjem). I ne, ne mislim za sebe da sam utegnut i mišićav jer uvijek može bolje, više, jače…

Ipak, poanta ovog teksta nisam ja kao ja, već TI (oprosti ako nismo na „ti“). Nije bitno radi li se o 80kg, 10kg ili onih omraženih 5kg viška ili se radi o onih 10kg manjka. Poanta je da si ti jedinka, jedinstven(a) i neponovljiv(a). Da, svaki početak je težak, no ono što slijedi nakon jest puno bolje, više, jače i to je ono na čemu treba biti fokus. Ako čitaš ovaj tekst vjerujem da imaš želju fizički nešto promijeniti, ali misliš da to nije moguće. Moguće je, Photoshop čini čuda 😛. Malo se šalim, ali i dalje mislim da je moguće zato budi hrabar(a) i zakorači u „nepoznato“ jer ono vrlo često skriva radost, veselje i ponos, ponos na sebe samog/samu.

Ako te zanima moja priča, moj maraton ili ti treba podrška pronađi me na Instagramu (@fitjourneybyfilip) i prati moje objave o svim zaprekama, ciljevima i svim (ne)radostima. I zapamti riječi Pabla Picassa „Sve što možeš zamisliti ostvarivo je“.

Ana

Ana je zaposlena majka troje djece i kao i svaka majka bori se s manjkom vremena za sebe. Ipak, odlučila je tome stati na kraj i posvetiti sebi makar sat vremena dnevno koje provodi u Sparti.

“Isprva je bilo teško riješiti se starih navika, pogotovo prehrambenih. No, kada jednom vidiš rezultate na svome tijelu, to je ono što te tjera dalje. Tijelo žene mijenja se s godinama, pogotovo nakon tri poroda. Kilogrami se lakše zadržavaju, a teže odlaze. Kada sam na vagi ugledala brojku 65, bilo je vrijeme za promjenu. Promjenu koja je, uz stručan nadzor trenera, prilagođenu prehranu i svakodnevne treninge unutar 3 mjeseca pokazala odlične rezultate. Da je bilo lako – nije. Ali da se isplatilo – itekako je. Jer, vaga sada pokazuje 10 kg manje, a ja sam puno zadovoljnija odrazom u ogledalu!”